|
|
 |
 |
 |
| |
|
| Povijest maslinovog ulja u Primoštenskom kraju |
Ulje, u narodu zvano zlato, imalo je važnu ulogu u gospodarskim prihodima, a još više od toga u prehrani stanovništva. Stariji stanovnici Primoštena nisu ni znali za druge vrste biljnog ulja, za maslac i margarin. Maslina je biljka koja jako sporo raste, treba joj barem 5 do 10 godina da dade prve plodove. Zbog toga je vrlo zanimljivo gledati s kojom ljubavi čovjek sadi i voli maslinu. Toliko voli i svoje potomke. I to je sigurno utjecalo na status masline kao svete biljke.
Rijetko su se odvajale posebne površine za maslinike. Masline su sađene kada bi se zasadio vinograd. Tada bi se po krajevima i sredini sadile masline. Kada bi se loze isušile, masline bi ostale i tako bi nastao maslinik.
|
 |
Za uzgoj masline nije potreban veliki trud. I to je dalo maslini da bude biljka siromašnih koja daje zlatan plod. Dovoljno ju je svake dvije do tri godine malo nagnojiti i jednom do dva puta okopati i onda obrati plod. Maslinu treba još i urediti škarama, time je osvježiti.
Kad maslina cvjeta (u svibnju) naročito su nepoželjni vjetar i kiša. Još se vjerovalo da na dan Velike Gospe (15.kolovoza) u plod masline ulazi prva cvraga (crk, kapljica) ulja, bar se tako vjerovalo. Od tada, pa sve do branja (na Dan Mrtvih, 2. studenog) svako zrno koje bi otpalo bilo zbog vjetra ili zbog crva bi se skupilo i stavilo u morsku vodu do prerade. U mjesecu rujnu ubrala bi se jedna manja količina nezrelih maslina koje bi se natukle i zatim neko vrijeme močile u morskoj vodi, nakon čega bi se oprale i spremile u staklenke i u pitare (kamene posude), nalivene morem s dodatkom isjeckanih grana koromača. Ovako bi se pripremale masline za jelo, a jele su se do proljeća, pa i kasnije. Osim ovakvog pripremanja maslina za jelo postoji još jedan način pripremanja. Potpuno crne, zrele masline bi se solile i spremale u posudu koja propušta vodu, a najčešće u korito (pletena košara).
Branje maslina bi počinjalo u studenom i trajalo bi sve do Nove Godine, ovisno o urodu. Ipak se nastojalo masline pobrati do Nove Godine jer se običavalo kazati: «Što ostane po Bozicu, ostane i po godišću», što bi značilo da će i propasti.
Prerada maslina vršila bi se na dva načina. U starija doba masline su se gnječile nogama, pa čak i rukama, pri čemu ih se prolijevalo vrućom vodom u specijalno za to rađenim vrečama od vune. U novije vrijeme masline su se mljele i njihovo tijesto cijedilo u posebnim prešama, također uz upotrebu vruće vode. Ove prve preše su se radile isključivo na ruke, uz upotrebu ljudskih mišića da bi tek neposredno prije Drugog svjetskog rata Primošten dobio prve hidraulične preše, nakon rata motorne, zatim električne, da bi otprije par godina došle prve preše na hladno. Takve preše daju prirodnije ulje, ali konzervativni primoštenci kakvi i jesu uvijek bili, a i biti će, odbijaju novotarije i još uvijek rade sa zastarjelom tehnologijom.
Zbog malomišćanskog konzervativnog razmišljanja će motika, ako ikada izađe iz upotrebe, zadnja ostati u Primoštenu. Da bi se dobilo kvalitetno ulje, maslinovo zrnje uvijek treba držati u morskoj vodi sve do prerade, a dobiveno ulje se točilo i čuvalo u kamenicama. Dio dobivenog ulja bi se prodao, a dio se ostavljao za kućanstvo. Zbog Svetog statusa Maslinove grane vjerovalo se da se ne sprema dobro onoj kući koja bi ostala bez ulja. Za količinu ulja koja se dobije iz neke mase bi se kazalo da toliko maslina plaća.
|
|
 |
|
| |
© Copyright 2004. |
| |
developed by lemax |
|
|
naslovna 
kontakti 
faq 
site
map 
